Piše: Ivana Perković Rosan
Prije osam godina novinarka Ivana Kalogjera osnovala je Udrugu žena oboljelih i liječenih od raka Nismo same i istoimeni portal. Nakon što je sama prošla bitku s rakom odlučila je pomoći drugim ženama koje prolaze kroz isto i olakšati im. Počevši od najpoznatijeg projekta ‘Nisi sama – ideš s nama’ kojim je osigurala besplatan prijevoz taksijem oboljelim ženama od raka u Zagrebu, preko osvještavanja kroz projekt ‘Zdrava kava s doktorima’ do osnaživanja kroz izložbu ‘Ja sam snaga’. Sve su to djelići priče zbog koje je upravo Ivanu Kalogjeru jučer zagrebačka Gradska skupština izabrala za Zagrepčanku godine. Tim povodom razgovarale smo s ovom iznimnom ženom koja ne prestaje utirati put za bolji život žena oboljelih i liječenih od raka.
‘Jako sam počašćena, hvala odboru koji me predložio za ovu vrlo časnu nagradu. Naravno da je to nešto što čovjek ne radi zbog nagrada. Ja sam u taj projekt unijela cijelu sebe, ali nagrada je uvijek jako lijepa zahvala za ono što radiš. Ponosna sam na to što sam prepoznata među tolikim izuzetnim ženama koje su bile nominirane i čiji rad iznimno cijenim. Ova nagrada je odraz mog truda. Ja sam u ovih osam godina rada osobno naručila gotovo 35 tisuća taksi vožnji za više od tisuću korisnica. Kad sam prijavljivala projekt ‘Nisi sama-ideš s nama’ cilj mi je bio prevesti deset žena. Nisam mislila da će to dobiti takav značaj i da će nas toliko ljudi podržati. Dodatno me čini ponosnom to što je takva jedna građanska inicijativa, koja je nastala iz mog osobnog iskustva liječenja, prepoznata pa su kasnije s takvim projektom krenuli Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. Ove godine je i Osijek najavio da će pokrenuti takav projekt, a nadam se i Grad Zagreb. To pokazuje da nikad ne treba gubiti entuzijazam i nadu i da mi kao pojedinci možemo biti promjena u društvu. Moram zahvaliti mojoj djeci, obitelji, prijateljima, kolegicama u Udruzi Nismo same, a posebno dopredsjednici udruge Goranki Perc koja mi je velika podrška. Ne bih to sama uspjela, to je veliki krug inspirativnih žena’, rekla nam je Ivana Kalogjera koja je Udrugu Nismo same osnovala u ožujku 2017. kako bi pomogla da druge žene oboljele od karcinoma imaju bolje uvjete tijekom borbe za ozdravljenje.
Nismo same, humanitarni buvljak s poznatima / Foto: Nismo same
‘Osim taksi prijevoza tu je i niz drugih projekata koji su nastali na našem osobnom iskustvu. Sad pokrećemo projekt koji smo lani najavili, stvorili smo pravne okvire, osnovali smo Povjerenstvo za projekt pomoći djeci umrlih žena ‘Niste sami- u spomen mami’ i mislim da će to biti projekt koji će senzibilizirati javnost. Nažalost u takvoj teškoj situaciji, kako je rekao jedan tata čija je partnerica preminula od maligne bolesti, prihodi se prepolove na pola i prvo što ‘srežeš’ su neke slobodne aktivnosti što je za djecu koja su izgubila mamu dodatna trauma. Mi ćemo probati dodatno senzibilizirati javnost i škole i Ministarstvo obrazovanja na promjenu’, najavila je Kalogjera dodavši kako je posebno ponosna na izložbu ‘Ja sam snaga’ koju je u suradnji s udrugom napravio fotograf Vjekoslav Skledar.
‘Ta izložba osnažuje žene. Kad smo tu izložbu otvorili 2023. nismo ni sanjali da će ona obići toliko gradova u Hrvatskoj. Ona se trenutno može razgledati u Gradskoj knjižnici u Požegi, a nakon toga idemo u Slunj’, istaknula je.
12.04.2023., Zagreb, Hrvatska _U Galeriji Kranjčar otvorena je izložba ‘Ja sam snaga’ fotografa Vjekoslava Skledara. Izložba se bavi destigmatizacijom onkoloških pacijentica kroz portrete i priče deset žena oboljelih od raka dojke. Gubitak kose jedna je od najupečatljivijih nuspojava prilikom liječenja od raka dojke, te je predsjednica Udruge ‘Nismo same’ Ivana Kalogjera istaknula da još uvijek živimo u društvu koje voli jako stigmatizirati. Tako da je podizanje svijesti o gubitku kose onkoloških pacijentica izuzetno važno jer se radi o emocionalno i fizički teškom iskustvu koje ima značajan utjecaj na kvalitetu života oboljelih. Izložbu je otvorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Foto: Anto Magzan
A razlog za ponos svakako je i projekt ‘Zdrava kava s doktorima’ koji je prošle godine dobio dvije nagrade.
‘S projektom ‘Zdrava kava s doktorima’ smo obišli Hrvatsku, bili smo i na otocima Ugljanu, Cresu i Korčuli. Tim projektom osvješćujemo koliko je važno voditi brigu o zdravlju. Nama je jako korisno čuti s čime se ljudi kroz liječenje susreću u svim krajevima Hrvatske tako da mi možemo agitirati za promjene kako bi liječenje bilo dostupno svima’, rekla je Kalogjera koja nam je i nabrojala neke od apsurda s kojima se oboljeli od raka susreću.
‘Za Međunarodni dan oboljelih od raka smo s ‘Zdravom kavom’ gostovali u Požegi i tada nam je jedna žena rekla da ona ne može izaći s posla ni na pretrage koje su joj obvezne. Kad smo bili na otocima žene su nam se žalile da su naručene na pretrage u Rijeci i Splitu u vrijeme kada se više ne mogu vratiti kući, odnosno kada nemaju povratnu vezu trajektom. One moraju ili ostati spavati kod nekoga ili si platiti smještaj.To su samo neki od konkretnih problema koji ukazuju na neempatičnost i neorganiziranost sustava’, istaknula je.
Nismo same, Dan narcisa 2023. / Foto: Nismo same
Na informiranju i osnaživanju žena Kalogjera i udruga sustavno radi i preko portala ‘Nismo same’ na kojem se mogu pronaći teme kojih nema u drugim medijima, a posebno su inspirirajuće priče žena koje su se suočile s dijagnozom raka dojke i pronašle svoj način da pobijede ovu opaku bolest.
‘Kako sam dugogodišnja novinarka odlučila sam pokrenuti portal, ideja mi je bila ispričati svoju priču i pozvati druge žene da naprave isto i tako je to počelo. Nedavno mi se javio suprug od jedne gospođe, koja je nažalost preminula, i rekao mi koliko su ih te priče osnaživale tijekom njezinog procesa liječenja. Često nam se javljaju i zdravi ljudi koji nam kažu da čitaju naše priče i da ih one osnažuju. Dodatno otvaramo neke teme, a trenutno pripremamo s agencijom In Vida konferenciju na temu ‘Seks i dijagnoza’, o problemima s kojim se susreću žene i muškarci nakon dijagnoza malignih bolesti, od doživljaja sebe do seksualne disfunkcije’, ispričala nam je.
A nedovoljno se govori i o činjenici da puno žena ostane bez posla tijekom borbe s rakom što posebno teško pogađa samohrane majke.
‘I ja sam tijekom bolesti ostala bez posla i kao samohrana majka znam kako je strašno kad usred liječenja ostanete bez prihoda. Ljudi nam često kažu da se više boje gubitka posla od samog ishoda liječenja. Oboljeli često i taje bolest zbog toga. Često nam se javljaju žene koje su izgubile posao tijekom ili nakon liječenja. To je jako veliki problem. Činjenica je da obolijevaju sve mlađi ljudi, koji imaju kredite i malu djecu, ne možemo od njih napraviti socijalne slučajeve. Cilj nam je postići neke zakonske promjene, imamo primjer jedne Rumunjske gdje ljudi kad obole od raka imaju pravo na stopostotnu naknadu tijekom liječenja’, naglasila je.
Promocija knjige Nismo same / Foto: Nismo same
Posla ima puno i što se tiče podizanja svijesti o važnosti odlaska na redovite zdravstvene preglede. Naime žene još uvijek prečesto svoje zdravlje ne stavljaju na prvo mjesto. Pa čak ni nakon što obole.
‘Žene su u bolesti ugroženije od muškaraca, od žena se i kad obole očekuje da budu i majke i kuharice i čistačice. Većina žena ne želi opterećivati svoju djecu i supružnika nakon što dobiju dijagnozu, a mi im govorimo da se moraju brinuti o sebi. Pozivam sve žene kad obole da se posvete prvenstveno sebi. Nažalost još nije dovoljno jaka ni svijest da moramo voditi brigu o zdravlju i da treba ići redovito na preglede. Žene ne samo da ne stignu otići na preglede nego se i boje. Jako sam često čula da žene kad je već vidljivo okom da postoji tumor stavljaju listove zelja u grudnjak, a događa se i da žene dolaze kod doktora kad im već crvi izlaze iz rana. Važno je redovito se kontrolirati da se tumor otkrije u što ranijoj fazi kako bi on bio izlječiv. Važnost odlaska kod doktora trebala bi se učiti od vrtićke dobi, a to je ono što nas naš sustav ne uči. U školi će ih naučiti koliko je visoka neka planina u Gruziji, a neke stvari od životne važnosti naš školski sustav zaobilazi’, rekla je dodavši kako većina još misli kako je bolest nešto što se događa drugome.
A kao poseban problem istaknula je oboljele od raka koji su pred smrt prepušteni sami sebi.
‘Naša udruga je imala projekt ‘Pomoć u kući’ koji je vodila Goranka Perc, to smo radili u suradnji s udrugom Europa Donna Hrvatska i gradom Zagrebom. Imali smo 15 zaposlenih gerontodomaćica i 131 korisnicu od kojih je nažalost 30 korisnica preminulo. To su bile mahom mlade žene i kad vidite kakve su to životne situacije to vas užasno dirne, npr. kad vam žena koja je u kolicima pošalje poruku ‘Hvala vam, nakon tri mjeseca sam zahvaljujući vama izašla iz kuće’. Ima ljudi koje nema tko izvesti na zrak. Nažalost na tom projektu bilo je veliko nerazumijevanje nadležnih institucija. Imali smo jaku veliku smrtnost korisnica i zbog toga smo imali velike gubitke. Ako je netko umro, a mi ga nismo isti tren zamijenili drugom korisnicom naše gerontodomaćice bi za cijeli mjesec izgubile plaću. A bilo je gerontodomaćica koje su u mjesec dana izgubile po četiri svoje štićenice. Možete zamisliti koji je to bio psihički šok za naše gerontodomaćice. Neke su naše gerontodomaćice doslovno pokopale svoje preminule štićenice koje nisu nikoga imale. To su strašno tužne priče. Mi jednostavno nemamo kapaciteta kao udruga za takav projekt ako za to nemamo potporu grada ili države. Svjesni smo da je tako nešto potrebno, nema dana da nas ne nazovu ljudi da nas pitaju za taj projekt.’, objasnila je dodavši kako oni nemaju stalni izvor prihoda.
‘Mi nemamo stalne donatore. Sredstva koja dobivamo od države i grada kroz projekte na koje se prijavljujemo su premala, daleko ispod potreba za funkcioniranja rada Udruge i naših projekata. Nama ni Grad Zagreb ni država ne plaćaju taksi vožnje iz projekta ‘Nisi sama-ideš s nama’. Taj novac prikupljamo dopredsjednica Goranka Perc i ja uz pomoć volontera, najviše kroz humanitarne akcije kojih smo do sada organizirale 19. Važno je da se zna da usluga besplatnog taksija mogućnost za korisnice koje su u potrebi dok Udruga za to ima novca’, zaključila je.
