Piše: Ivana Perković Rosan
Akademska glazbenica oboistica Željka Barišić Pulig v.d. je ravnateljice Opere zagrebačkog HNK-a, a ta ju je uloga dopala u vrijeme povratka velikog Nabucca na kazališne daske. Nakon čak 40 godina Verdijeva opera će opet biti uprizorena, a koliki će to biti spektakl za uši i oči da se naslutiti i iz toga što je samo na muške kostime potrošeno više od 300 metara tkanine. O tome kako je bilo raditi na ovom velikom projektu razgovarali smo s Barišić Pulig koja je ujedno i prva žena na čelu Opere koja ima preko 250 ljudi.
Pred Vama je premijera Nabucca. Koliko je zahtjevna produkcija i što je bio najveći izazov prilikom postavljanja ove velike opere? Samo za muške kostime iskoristit će se oko 300 metara tkanine?
Prošlo je 40 godina od posljednjega premijernog izvođenja Nabucca. Ovu premijeru s nestrpljenjem iščekuju i umjetnici, a vjerujemo, i naša publika. Produkcija je vrlo zahtjevna, probe su počele još u kolovozu. U našem kazalištu na istoj pozornici djeluju tri ansambla i uvijek je teško posložiti termine proba i organizirati doista ograničeni prostor kojim raspolažemo. Ali danas u medijskom diskurzu više ne postoji riječ problem – pa tako ni kod nas. Sve su to izazovi. A 300 metara tkanine za muške kostime – pa što je 300 metara za tako vrijedne i iskusne ruke naših krojačica!
Što nas još sve očekuje u novoj sezoni? Čemu se veselite?
Prvi i najradosniji potezi su potpisivanje nekih dokumenata za koje sam sigurna da će donijeti puno lijepih trenutaka našoj publici, kao i mladim umjetnicima. Također, bio je užitak raditi na pripremi izvrsnoga Opernoga gala koncerta kojim smo otvorili ovu našu 162. sezonu.
Očekuje nas još puno lijepih, kvalitetnih i zanimljivih uprizorenja. Izdvojila bih premijerne Nabucco, Stanac, Šišmiš, Lennon, ali i nekoliko repriznih naslova Lastavica, Lucia di Lammermoor, Madama Butterfly, kao i, naravno, svima osobito bliske, drage i uvijek izvrsno posjećene hrvatske opere Nikola Šubić Zrinjski i Ero s onoga svijeta. Veselim se svakoj uspješnoj predstavi i zadovoljnoj publici.
V.d. ravnateljice Opere Željka Barišić Pulig i intendantica dr. sc. Iva Hraste Sočo uoči Opernog gala koncerta kojim je otvorena sezona 2022./23. Foto: HNK u Zagrebu
Po prvi put u povijesti imamo ženu na mjestu ravnateljice Opere, kako se osjećate zbog toga?
Zapravo, dok mi nakon imenovanja nije priopćeno da su na toj poziciji dosad bili isključivo muškarci, nisam ni znala – nikad nisam o tome razmišljala na taj način. Ipak, kolege su rekle da se osjeti drugačija energija sad, kad u tom uredu po prvi put u povijesti sjedi žena. Meni je drago i trudim se svojim radom opravdati ukazano povjerenje.
Što mislite zašto je do sada ta funkcija pripadala isključivo muškarcima?
Rekla bih da je stvar u tome što je pozicija ravnatelja Opere obično pripadala dirigentima koji su u jako velikom postotku muškarci.
Trenutno su u Upravi HNK sve žene, kako izgleda ta suradnja?
Izuzetno mi je ugodno surađivati s intendanticom i s kolegicama iz v. d. Uprave. Možda bi trebalo pitati ravnatelja Tehnike kako je njemu s nama.
Jeste li Vi na svojoj koži ikada osjetili diskriminaciju zbog toga što ste žena?
Nikad, zaista nikad. Otkako sam se prije 27 godina zaposlila u HNK-u, upoznala sam samo džentlmene. Naše je kazalište mjesto gdje sam uvijek osjećala poštovanje od strane svih kolega – od umjetnika, do članova Tehnike i ostalih službi. Živim i radim okružena ogromnom dozom pristojnosti i poštovanja prema svima, a osobito prema ženama.
Bili ste aktivni u sindikatu i sudjelovali ste u radu Vijeća HNK-a kao predstavnica zaposlenika pa ste dobro upoznati s problemima s kojima se zaposlenici susreću. Spominjala se mogućnost da i zaposlenici HNK-a dočekaju povećanje plaća?
Od 2013. do 2022. bila sam članica Središnjeg odbora Sindikata djelatnika u kulturi, a od 2018. do 2022. članica i potpredsjednica Kazališnog vijeća HNK-a Zagreb. Već se godinama ukazuje na to da su koeficijenti zaposlenika Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu manji nego u ostalim kazalištima našega grada (a mi smo ti koji se bavimo najkompleksnijim projektima – i za toliki trud bivamo najmanje plaćeni). To je nešto što muči sve zaposlenike, a posebno se odnosi na našu Tehniku. Budući da je intendantica već i u svojim prvim obraćanjima progovarala o problemu niskih plaća, zaista vjerujem da će se uspjeti naći rješenje.
Željka Barišić Pulig s kolegama oboistima / Foto: privatni album
Željka Barišić Pulig, akademska glazbenica oboistica, kako biste Vi sebe još opisali, koji su Vam interesi, čime se najviše ponosite?
Na poziciji v. d. ravnateljice ostajem do imenovanja ravnatelja, a onda se vraćam engleskom rogu; svom pozivu u orkestralnoj rupi. Jedan nam je dirigent jednom rekao kako se na pozornici izmjenjuju svi – dolaze i prolaze plesači i pjevači, a orkestar je jedini koji je uvijek tu, od početka do kraja – od prve do posljednje note. Uz to što već 32 godine profesionalno djelujem kao glazbenica, certificirana sam medijatorica.
Sebe bih opisala kao ženu koja obožava ovaj grad, ovo kazalište, ovaj život kakav živim. Vesele me male stvari. Primjerice, kad u vrijeme Orašara Orkestar tradicionalno prikuplja novac za Udrugu Krijesnica. Od velikih stvari koje me vesele to su svakako moje uloge kćeri, supruge i majke. A najponosnija sam na ovu posljednju – na svoje dijete, sad već djevojku, koju smo uspjeli naučiti da hrabro slijedi svoje snove.
