Piše: Bojana Guberac
„Gledajući tatu kako s prijateljima igra šah, naučila sam pravila igre kao četverogodišnjakinja. Kad sam rekla tati da hoću s njim igrati i ja, on me začuđeno pogledao i prihvatio. Tako sam prve šahovske partije odigrala s tatom. Kad sam naučila čitati onda sam počela proučavati šahovske knjige. Jedna od najdražih mi je „O psihologiji šahovskog stvaralaštva“. Moje prvo natjecanje bilo je Kadetsko prvenstvo Hrvatske gdje sam uvjerljivo pobijedila s 12 godina. U mladosti sam se bavila i trčanjem i rukometom, međutim, u šahu sam bila uspješnija i posve se posvetila učenju i treniranju“, prisjeća se svojih početaka za naš portal Mirjana Medić, prva šahovska velemajstorica u Hrvatskoj.
Šah, kaže, služi za razmišljanje i pobjeđivanje. „Prirodno, najsretnija sam kad pobijedim ne samo u jednoj partiji već na cijelom turniru, a najgore je kad cijeli turnir igraš dobro i onda u zadnjoj partiji upropastiš sve. Šahovska partija počinje i završava rukovanjem – na početku je to pozdravljanje, a na kraju onaj koji gubi čestita protivniku, u slučaju neriješenog ishoda ide obostrano rukovanje“, objašnjava nam.
Sve je u njezinom životu, kaže, u znaku šaha – taj sport je zapravo njezin život. Medić je 1998. postala velemajstorica i ušla u povijest hrvatskoga šaha kao prva ženska velemajstorica. Za taj uspjeh odlikovana je iste godine Redom Danice hrvatske. Stekla je diplome FIDE – za trenericu i međunarodnu sutkinju. Sedmerostruka je seniorska prvakinja Hrvatske. Za hrvatsku žensku šahovsku reprezentaciju od 1994. godine nastupa na Olimpijadama i Europskim prvenstvima. Na Olimpijadi u Dresdenu 2008. godine proglašena je najboljom hrvatskom predstavnicom s 8,5 bodova iz 11 partija na 2. ploči, a na 40. šahovskoj olimpijadi u Istanbulu 2012. godine na trećoj je ploči za hrvatsku reprezentaciju ostvarila najbolji rezultat u ženskoj reprezentaciji – 6,5 bodova iz 9 partija. Pobjednica je mnogih međunarodnih turnira u zemlji i inozemstvu. Dvaput je pobijedila na Međunarodnom velemajstorskom turniru „Cvijet Mediterana“ u Rijeci (2009. i 2012. godine) i tako postala prva hrvatska pobjednica u povijesti ženskih međunarodnih velemajstorskih turnira u Hrvatskoj.
„Kada spoznaš ljepotu šahovske igre, raznovrsne šahovske studije i kombinacije, u kojima se posebno vide dubina i mogućnosti šahovske igre, mislim da se ne možeš prestati baviti šahom. Razmišljam o varijantama i potezima koje sam odigrala ili mislim odigrati. Uz mnogobrojne odigrane partije, turnire i reprezentativne nastupe, tu je i online šah (naročito popularan u vrijeme koronavirusa) gdje igram s prijateljima iz cijelog svijeta.”
Njezin prvi i jedini uzor je Robert Fischer koji je postao svjetski prvak dok je ona tek počinjala karijeru. „Proučavala sam njegove partije objavljivane u Sportskim novostima. Znao je i igrao sva otvaranja i imao je izvrstan osjećaj za poziciju“, kaže nam Medić.
Pitamo ju smatra li da se u Hrvatskoj šahistice dovoljno valoriziraju.
„Kod nas je to medijski pokriveno jako slabo, općenito šah kao sport je slabo pokriven, a ženski još manje. Šah je jako popularan u Španjolskoj, Rusiji, Kini… Gledajući nagrade, vrhunski šahisti zarađuju znatno više od vrhunskih šahistica. U Hrvatskoj imamo 267 rejtingiranih igračica. Ne znam kako je u drugim sportovima, ali mislim da je to malo. Rejtingiranih šahista ima oko tri tisuće. Isto možemo reći da ih je malo zapravo“, zaključuje velemajstorica.
Društvo nije dovoljno razvilo svijest o nužnom ravnopravnom vrednovanju sportskih dostignuća žena i muškaraca.
Predsjednik ŠK Draga, Šahovskog saveza PGŽ te član komisije za ženski šah svjetske šahovske federacije FIDE Ivan Mandekić napominje kako su u Hrvatskoj šahistice puno manje zastupljene u odnosu na muške kolege. Iako postoje neke sredine koje više podupiru ženski šah ili gotovo isključivo ženski šah. Šahovski klub „Draga“ iz Rijeke upravo je jedan od klubova koji njeguju ženski šah i u njemu postižu vrhunske rezultate.
„Svjetski fenomen ženskog šaha je relativno mala zemlja Gruzija koja je pravi rasadnik svjetskih šahovskih prvakinja, a naravno i velikog broja vrhunskih šahistica. Na našem ženskom turniru između niza poznatih imena imali smo i sudionice iz Gruzije pa sam iskoristio da priupitam u čemu je tajna gruzijskog ženskog šaha. Da li je to dobro organizirani rad, posebni programi ili nešto drugo. Bio sam nemalo iznenađen kada sam dobio odgovor da je to „tradicija“. Dakle u tome leži i tajna Šahovskog kluba „Draga“ iz Rijeke, a to je osim dobrog rada i tradicija“, ističe Mandekić.
Šah je, kaže, inače prilično zastupljen na svjetskoj razini pa je, primjerice, na zadnjoj šahovskoj Olimpijadi nastupilo 185 zemalja s muškim ekipama i 151 ženskom ekipom što govori o velikoj popularnosti šaha u svijetu, ali i dobroj zastupljenosti ženskog šaha. No, unatoč tome bilježi se trend opadanja broja šahistica u Hrvatskoj što je posljedica silaznog trenda šaha u Hrvatskoj općenito.
Inače, žene u svijetu šaha imaju svoje titule: velemajstorica, međunarodna majstorica, FIDE majstorica – no to ih ne čini ravnopravnima. „Uvjeti za osvajanje tih titula mnogo su lakši nego za titule muških kolega iako postoje i šahistice koje su ispunile i uvjete za te nazovimo to „muške“ apsolutne titule, velemajstora, međunarodnog majstora i FIDE majstora. Možda bi se to moglo nazvati pozitivnom diskriminacijom no tu leži jedan od razloga slabijeg vrednovanja njihovih rezultata. S obzirom na to da šahistica ima manje te da imaju uglavnom puno manje šahovske rejtinge od muških kolega još uvijek ima šahista koji podcjenjivački gledaju na ženski šah. No kada bi to sve zajedno uspoređivali sa ženama u drugim sportovima vjerojatno bi naišli na slične probleme. Možda problem leži u tome što naše društvo nije dovoljno razvilo svijest o nužnom ravnopravnom vrednovanju sportskih dostignuća žena i muškaraca. Kada primjerice najbrža žena na 100 metara s rezultatom 10.49 dobije isti honorar kao najbrži muškarac s rezultatom 9.58 onda ćemo moći govoriti o ravnopravnosti žena u sportu. Iz vlastitog iskustva trenera mogu odgovorno reći da sam u toj početnoj razvojnoj dobi, negdje od devete do 12 godine ne tako rijetko imao djevojčice koje su bile nadmoćne svojoj muškoj konkurenciji. No kako godine odmiču sve više dolazi do izražaja tradicionalno i biološki predodređeno vrijeme života žene kada se one ne mogu posvetiti, u ovom slučaju šahu, koji za vrhunske rezultate zahtijeva čitavo biće, i vremenski i mentalno pa tu možda leže velike razlike kada je šah u pitanju“, navodi Mandekić.
Prednost šahistica u odnosu na šahiste jest odluka da mogu igrati na otvorenim turnirima zajedno sa šahistima, dok oni ne mogu igrati na ženskim turnirima.
Problemi šahistica, mišljenja je Mandekić, isti su kao i kod muškaraca te ovise o sredini, odnosno klubu kojem pripadaju. „Mislim da ne postoje neki stereotipi jer one se potpuno uklapaju u svijet šaha sa svojim muškim kolegama, a mislim da bavljenje šahom sve više kod ljudi pobuđuje respekt.“
Na Netflixu je u posljednje vrijeme iznimno popularna serija Damin gambit. Mandekić smatra da je serija doprinijela popularizaciji šaha.
„Gotovo sam siguran da je glavna junakinja ustvari utjelovila jednog od najgenijalnijih šahista, ali i tragičara kako to geniji često bivaju, bivšeg prvaka svijeta Amerikanca Roberta Jamesa Fischera. Režiser si je očito dao slobodu pa je junakinji pripisao i mnoge poroke koji naravno u realnom svijetu ne bi baš išli pod ruku s vrhunskim šahovskim rezultatima. No način života šahista i šahistica, osim svijetlih trenutaka, nažalost često nalikuje negativnostima prikazanim u tom filmu“, kaže te dodaje kako je takav način života u mladosti spriječio mnoge talente da se razviju u vrhunske sportaše.
